Izazovi sa hranjenjem u ranom uzrastu
Bebe razvijaju sklonost ka određenoj hrani još dok su u majčinom stomaku
Prema studiji iz 2022.godine, fetusi razvijaju senzorne sposobnosti, uključujući ukus i miris u materici tokom poslednjeg trimestra trudnoće. Amnionska tečnost apsorbuje aromatična hemijska jedinjenja koja daju ukus hrani nakon što majka unese u organizam određenu hranu ili piće. Sve što majka jede tokom poslednja tri meseca trudnoće, može uticati na ukuse i mirise koje će beba više voleti nakon rođenja. Koristeći veoma osetljivu ultrazvučnu opremu, istraživači su mogli da vide izraze lica beba nakon što su majke unele različite vrste hrane. Iz toga su zaključili da majke koje se zdravo hrane tokom trudnoće mogu imati decu koja su spremnija da jedu zdravu hranu.
Jedan od preduslova za uspešno uvođenje čvrste hrane su i razvojne prekretnice koje uključuju razvoj veština bilateralne koordinacije, koje se odnose na senzomotorno korišćenje obe strane tela na koordinisan, fluidan način. Za to je potrebno optimalno izvođenje:
- Simetričnih pokreta – kao što je podizanje flaše (čaše/šolje) obema rukama
- Recipročnih pokreta – uzimanje hrane jednom rukom, a zatim drugom kako to često rade bebe i mala deca dok sama jedu
- Dominantni pokreti jednom rukom – držanje tanjira jednom rukom dok se drugom uzima hrana ili pridržavanje komada hrane viljuškom dok se drugom seče nožem
Stepen razvoja bilateralne koordinacije može da se proceni kroz veštine samostalnog hranjenja i korišćenja pribora za jelo. Za to je neophodan optimalan razvoj fine motorike i vizuomotorne koordinacije. Razvoj oralne motorike ima veliki uticaj na uspešnu manipulaciju hranom.
Nakon rođenja pokretima dominiraju primitivni refleksi, kao što su refleks sisanja i gutanja. Ritmovi spavanja utiču na rutinu i raspored hranjenja, zato je važno da dobro spavaju.

Na uzrastu od 4 mes se uspostavlja koordinacija oko-ruka-usta, beba istražuje očima, poseže rukom i voljno hvata predmet da bi ga stavila u usta. Tako se uspostavlja obrazac uzimanja hrane i stavljanja u usta u vreme kada se uvodi čvrsta hrana i hranjenje kašičicom. Javljaju se pokreti vilice i nezreli obrazac žvakanja koje neintegrisani primitivni refleksi mogu da ometaju.
Poremećaj regulacije kod beba i male dece podrazumeva i poseban obrazac ponašanja i teškoće u povezivanju senzornih, senzomotornih procesiranja. Detetove teškoće su u direktnoj vezi sa njegovom sposobnošću da upravlja smirenošću, stanjem pobuđenosti ili emocionalno pozitivnim stanjem. U osnovi su fiziološki, senzorni, motorni, afektivni ili procesi koji se tiču detetove pažnje, a koji remete detetovo ponašanje. Među zajedničkim simptomima regulatornih teškoća su i obrasci lošeg spavanja i ishrane. Obroci i odlazak na spavanje su često problematični kod dece sa senzorno-integrativnim poteškoćama i zahtevaju posebno planiranje.
Za decu koja su senzorno preosetljiva, odbijaju da jedu raznovrsnu hranu ili imaju teškoće u samoregulaciji tokom hranjenja/obroka:
Neki problemi u hranjenju mogu da budu razvojni ili da imaju medicinski uzrok, možda dete ima motoričke smetnje ili neki emocionalni problem
Utvrditi kada je problem nastao što će dati bolji uvid za primenu terapije
- Mnoga deca imaju problem kada pređu na nemlečnu ishranu ili je u pitanju različita tekstura, prihvataju blendiranu ali ne prihvataju gnječenu ili seckanu hranu
- Za neku decu temperatura hrane može da bude problem, jedu samo toplu ili samo hladnu hranu ili hrana mora da bude određene temperature
- Tokom hranjenja ne bi trebalo da bude nikakvih spoljašnjih distraktora pažnje
- Deca sa senzornim teškoćama, pre svega sa taktilnom preosetljivošću imaju velike izazove u prihvatanju hrane određene teksture
- Senzorni poremećaji u hranjenju su često samo jedan aspekt celokupnog senzornog problema
Razvoj veština hranjenja je kompleksan proces na koji utiču mnogobrojni faktori. Ukoliko postoje izazovi u hranjenju treba uzeti u obzir stepen integracije primitivnih refleksa, oralnomotoričku zrelost, senzrnu integraciju, neurološku zrelost deteta i okruženje u kome se nalazi koje uključuje roditelje ili odraslu osobu koja hrani dete.